Prof. dr. Enes Ljevaković: Paradžemati su izravan atak na institucionalni autoritet Islamske zajednice
“Za djelatnosti koje zadiru u nadležnost Islamske zajednice mora se imati njeno odobrenje i saglasnost. U suprotnom, od nadležnih državnih organa tražit će se da primijene odredbe spomenutog zakona i spriječe te organizacije da obavljaju one poslove koje po zakonu pripadaju Islamskoj zajednici. Prema tome, radit će se na zatvaranju svih paramesdžida i sličnih objekata”
Razgovarao: Hamza RIDŽAL
Fotografije: Velija Hasanbegović
Prof. dr. Enes Ljevaković rođen je 1959. godine u Trepču, općina Tešanj. Osnovnu školu završio je u Tešnju, a potom upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, koju uspješno završava 1979. godine. Diplomirao je na Fakultetu šerijatskog prava Islamskog univerziteta “Muhammmed b. Su’ud” u Rijadu 1987. godine. Magistarski rad odbranio je 1993. godine na Katedri za fikh i usul-i-fikh Fakulteta šerijatskog prava u Rijadu pod naslovom Dirasetu mesail el-ihtilaf bejne Ebi Hanife ve Ibn Ebi Lejla fi el-ibadat ve ahkam el-usra.
Doktorsku disertaciju pod naslovom Analogija (qijas) u teorijskopravnim djelima Mustafe Ejubovića – Šejh Juje odbranio je u maju 2002. godine na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Trenutno obnaša funkciju sarajevskog muftije i fetva-emina Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Također je angažiran kao vanredni profesor na Fakultetu islamskih nauka, gdje predaje Historiju šerijatskog prava, Usul-i-fikh, Šerijatsko građansko i krivično pravo, Šerijatska pravna načela i Savremene fikhske teme.
U razgovoru za naš časopis dr. Ljevaković govori o živućim pitanjima vjerskog i društvenog života u Bosni i Hercegovini te upozorava na devijantna učenja koja nisu u skladu s tradicionalnim razumijevanjem islama na našim prostorima.
STAV: U akciji “Rez” provedenoj 22. decembra uhapšeno je 11 osoba osumnjičenih za terorizam i finansiranje terorizma te povezanost s radikalnim strukturama ISIL-a. Osumnjičena lica okupljala su se u privatnoj kući preuređenoj u mesdžid, ali izvan okvira i nadležnosti Islamske zajednice. Podrivaju li takve zajednice legitimni autoritet Islamske zajednice?
LJEVAKOVIĆ: Pretvaranje privatnih kuća u mesdžide i organiziranje vjerskih aktivnosti u njima, mimo procedure i saglasnosti nadležnih organa Islamske zajednice, izravan je atak na institucionalni autoritet Islamske zajednice i njenu ulogu koju ima u Bosni i Hercegovini i u našoj dijaspori. Kao što je poznato, njena pozicija i uloga uređeni su Ustavom IZ te Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. U oba ova temeljna pravna akta Islamska zajednica je pozicionirana kao jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini koja se stara za ispravno razumijevanje i življenje islama i osiguravanje uvjeta za prenošenje emaneta, koja čuva vjerodostojnost islamskih normi i osigurava njihovo tumačenje i primjenu.
Uzimajući u obzir naše okolnosti, vrijeme i kontekst, može li se osnivanje tih paradžemata (ma koje provenijencije bili), uz nastojanje da se uspostave improvizirani mesdžidi i u njima organiziraju vjerske aktivnosti (primjerice, mektebska nastava, klanjanje namaza u džematu, džuma i dr.), tretirati islamskim radom i dobronamjernim djelom, budući da dovodi u pitanje ugled i izglede/perspektivu islama na ovim područjima, remeti i narušava uspostavljeni sistem jedinstvene organizacije vjerskog života muslimana te da se u nekim slučajevima pretvara u plodno tlo i paravan za razne vrste manipulacija i instrumentalizacije u svrhu (p)održavanja konstantnog pritiska na Bošnjake muslimane i državu Bosnu i Hercegovinu optužbama o potencijalnom leglu radikalizma i nasilnog ekstremizma (terorizma), a što protubosanske snage obilato koriste za realizaciju nekih svojih ciljeva?!
STAV: Šta Islamska zajednica može uraditi po pitanju kontroliranja vehabijskih mesdžida?
LJEVAKOVIĆ: Islamska zajednica poduzimala je i ranije određene mjere s ciljem preveniranja i obuzdavanja tumačenja vjere u oblasti fikha i akaida koja nisu u skladu s našom viševjekovnom tradicijom razumijevanja i prakticiranja vjere u skladu s hanefijskim mezhebom i maturidijskim akaidom. Ovdje bih na prvom mjestu spomenuo ulogu naših odgojno‑obrazovnih ustanova, medija i uleme. Također, u tom su smislu indikativne odredbe u novom Ustavu IZ o naučavanju hanefijskog mezheba i maturidijskog akaida, na tom je kursu i Rezolucija o tumačenju islama, zatim hutbe i intervjui reisul-uleme i drugih dužnosnika Islamske zajednice, u kojima se jasno i decidno osuđuje odstupanje od jasnog učenja Kur'ana i suneta, islamske tradicije Bošnjaka, u kojima se također nedvosmisleno osuđuju isključivost, svi oblici ekstremizma, nasilja i terora, kao i zloupotreba legitimne borbe protiv terorizma općenito u svrhu ostvarivanja geopolitičkih, ekonomskih i ideoloških ciljeva i interesa.
Ove mjere verbalne, deklarativne, teorijske naravi nisu dovoljno efikasne kad su posrijedi nelegalni mesdžidi, bez obzira ko iza njihovog osnivanja stajao, te je potrebno razmotriti i druge pravne mjere koje Zajednica ima na raspolaganju, kako bi se muslimani zaštitili od pokušaja unošenje smutnje i razdora u njihove safove. U međuvremenu je izvršeno “snimanje” terena i identifikacija takvih mjesta, slijede konkretni razgovori s akterima spomenutih procesa, a nakon tih razgovora razmotrit će se naredni koraci, shodno rezultatima do kojih se dođe. Sve “mesdžide” koji djeluju mimo strukture Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini smatramo nelegalnim i štetnim (mesdžidu-dirar), a obaveznost otklanjanje štete jedno je od osnovnih šerijatskih načela. Prvi “mesdžidu dirar” osnovan je u vrijeme Vjerovjesnika, a.s., u Medini s ciljem unošenja smutnje i razdora među muslimanima i znamo kako je on postupio s takvim “mesdžidom”.
STAV: Reis Husein ef. Kavazović izjavio je da “zakone Bosne i Hercegovine moraju poštivati svi”. Kako komentirate ovu izjavu izrečenu u kontekstu vehabijskih mesdžida?
LJEVAKOVIĆ: Ne radi se tu samo o mesdždima iza čijeg osnivanja stoje osobe koje neki kolokvijalno nazivaju i percipiraju kao “vehabije”, mada su oni u fokusu pažnje, budući da se u određenim krugovima označavaju izvorištem znatnog dijela sigurnosnih prijetnji. Prema našim saznanjima, vjerske aktivnosti iz nadležnosti Islamske zajednice obavljaju se i u nekim privatnim tekijama koje nisu registrirane kao vakuf Islamske zajednice, zatim u nekim udruženjima s islamskim predznakom, potom tu su i vjerske aktivnosti šiijskih organizacija, sekta “Džemat ahmedija” ima svoj “mesdžid”. Sve ove organizacije i udruženja krše odredbe Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica. Zato je reisul-ulema i kazao u svojoj izjavi “svi”.
Za djelatnosti koje zadiru u nadležnost Islamske zajednice mora se imati njeno odobrenje i saglasnost. U suprotnom, od nadležnih državnih organa tražit će se da primijene odredbe spomenutog zakona i spriječe te organizacije da obavljaju one poslove koje po zakonu pripadaju Islamskoj zajednici. Prema tome, radit će se na zatvaranju svih paramesdžida i sličnih objekata u kojima se obavljaju nezakonite aktivnosti te poduzimanje odgovarajućih mjera prema organizacijama i udruženjima koje neovlašteno obavljaju djelatnosti iz nadležnosti Islamske zajednice..
STAV: Privedeni su osumnjičeni i za kršenje Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Kako gledate na činjenicu da su spomenuta lica osumnjičena za terorizam istovremeno osumnjičena i za kršenje ovog zakona?
LJEVAKOVIĆ: Nema znaka jednakosti između kršenja tog zakona i terorizma. Terorizam je jedan od najtežih oblika nasilja i zločina, posebno krivično djelo koje ima svoja obilježja, forme, dokazni postupak, posljedice i sankcije, dok je kršenje navedenog zakona druga vrsta nezakonitog djela. Osnivanje i rad nelegalnog mesdžida po sebi je kršenje Zakona o slobodi vjere, dok sumnju i optužbu za terorizam treba dokazati. Za sve važi načelo presumpcije nevinosti, pa i one koji se sumnjiče za terorizam. Svi pred zakonom moraju biti jednako tretirani.
Nije ispravno niti korektno zahtijevati da se nekima sudi za verbalni delikt, ili pretpostavljenu namjeru, bez počinjenog krivičnog djela, dok se drugi za slične delikte hvale i veličaju. Ne znamo što je rukovodilo nadležnog tužioca da objedini kršenje oba zakona te da li je to u konkretnom slučaju opravdan postupak. Moguće je da istražni organi i tužilaštvo raspolažu nekim informacijama i dokazima kojima će potkrijepiti svoje tvrdnje i dokazati osnovanost sumnje u kršenje odredbi oba zakona. Vidjet ćemo šta će od toga biti.
STAV: Prije tri mjeseca svjedočili ste na suđenju Huseinu Bosniću. Tom ste se prilikom usprotivili navođenju ajeta i hadisa na sudu. Je li moguće da su ajeti iz Kur'ana uzeti kao dokaz u ovom postupku? Mogu li se, gospodine Ljevakoviću, ajeti podijeliti na terorističke i pacifističke?
LJEVAKOVIĆ: Na jednom od ročišta tog sudskog procesa prisustvovao sam u svojstvu svjedoka-vještaka na osnovu obavezujućeg sudskog poziva. I tužilaštvo i odbrana u svojim istupima i dokaznim materijalima pozivali su se na neke kur'anske ajete i hadise, istina, odbrana u nešto većem opsegu, što je praktično značilo preusmjeravanje optužnice s optuženoga na učenje islama sadržano u Kur'anu i sunetu. Naglasio sam da se u svom iskazu neću staviti na stranu tužioca niti na stranu odbrane. Tom prilikom iskazao sam svoje neslaganje s pozivanjem na kur'anske ajete i hadise u tom i bilo kojem drugom sličnom sudskom postupku, budući da je argumentiranje konkretnih postupaka, stavova, mišljenja, situacija i stanja, spomenutim dokazima, vrsta tumačenja vjerskih tekstova, za što ni sudije ni tužioci ni advokati nisu osposobljeni.
Također, ukazao sam na opasnost zloupotrebe svetih tekstova u svrhu opravdavanja zločina, huškanja na zločine, podsticanja na nasilje i mržnju te na pogrešnu praksu trganja Tekstova iz konteksta i njihovog dovođenja u vezu s konkretnim djelima nasilja, zločina, nereda i sukobljavanja. Ne može se krivica svaljivati na svete tekstove zbog naše nevaljane i zlonamjerne interpretacije.
STAV: Često se govori o međureligijskom dijalogu, ali čini se da je Islamskoj zajednici prijeko potreban i unutarreligijski dijalog. Kao jedna od obaveza Vijeća muftija navedeno je na zvaničnoj stranici Islamske zajednice “očitovanju prema pojavama novih učenja i vjerskih gledišta među pripadnicima Islamske zajednice”. Možemo li onda očekivati da će Vijeće muftija otvoriti raspravu o vehabijskoj akidi i njihovom djelovanju u Bosni i Hercegovini?
LJEVAKOVIĆ: Vijeće muftija održalo je nekoliko sjednica i polahko se uhodava u svom radu. Formirano je nekoliko komisija sukladno pojedinim segmentima islamskog učenja i prakse. Jedna od tih komisija jeste i Komisija za naučavanje islamske doktrine (akaid), na čijem je čelu muftija Nedžad Grabus, koja ima zadatak da inicira rasprave o aktuelnim pitanjima iz domena doktrinarnih učenja islama, u što spada i razmatranje određenih doktrinarnih shvatanja koja nisu u skladu s našim zvaničnim tumačenjima kao i njihovih praktičnih implikacija u našoj društvenoj zbilji. Vijeće muftija otvorit će ta i druga pitanja onda kada ocijeni da je to neophodno i svrsishodno.
/Faktor.ba/Magazin STAV)